U jesen domaćice kisele kupus za zimu. Drvena kaca mora stajati u hladnom podrumu, barem 50 cm iznad poda i mora imati otvor za otakanje, tako da prilikom čišćenja možemo vodu otočiti u posudu. U kacu slažemo očiščene glave kupusa, red po red, s izdubljenim korijenom prema gore. Svaki red glava osolimo, a između glava, umećemo očišćeni hren i po želji paprike, koje mogu biti i ljute. Kada kacu napunimo kupusom, kupus prekrijemo platnenom krpom, poklopimo dašćicama i opteretimo većim kamenom. Sve zalijemo čistom vodom. Prvi tjedan vodu dva puta istočimo. Krpu, daske i kamen svaki put dobro operemo. Zatim kupus ponovo pokrijemo krpom, daščicama i kamenom, dodamo vodu što je bila u kaci, pa ako je nema dovoljno, nalijemo toliko sviježe vode da je kupus potpuno uronjen u tekućinu. Između glavica kupusa možemo staviti i ciklu. U tom slučaju dobijemo crvenkasti rasol. Ako uložimo dunje, dobit ćemo žućkasti rasol. Rasol je vrlo cijenjeni napitak jer sadržava mnogo vitamina C. Preporuča se ljudima koji se lako umaraju. Ovako pripremljen kupus možemo narezati na rezance za salatu, a od glavica pripremamo sarmu, podvarak i druga jela. Kiselit možemo i narezani kupus. Tada glavice sirovog kupusa režemo na rezance i slažemo u kacu red po red. Svaki red posebno solimo i gnječimo, a na kraju prekrijemo krpom i opteretimo daskama i kamenjem. U narezani kupus možemo također dometnuti hrena, kima, cikle, dunje ili kukuruzno zrnje. Mnogi kisele kupus tako da u kacu naizmjenično slažu red glava, red ribanca,svaki put kad kupus vadimo iz kace treba ga poravnati, a platno i daske oprati